Holy Orders

Sveti Red / Holy Orders

Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremena nastavlja poslanje što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe. Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat.

Poput braka, sakrament Reda se ponekad naziva i “Sakrament predanosti”.

Sakrament je vidljivi znak Božje prisutnosti, Božjeg djelovanja u našim životima, u Crkvi i u našem svijetu. Sakramenti nam ne pokazuju samo kakav je Bog i što Bog želi za nas; Sakramenti također to čine!

U današnjoj Crkvi zapravo postoje tri stupnja svetog reda: 

  • đakonat (Red đakona). Đakoni mogu biti stalni (zaređeni za doživotnu službu đakona) ili prijelazni (zaređeni za đakonsku službu kao korak na putu prema svećeništvu). 
  • Prezbiterat (Svećenički red) 
  • Episkopat (Biskupski red) 

Ređenje, odnosno primanje redova, vjerski je i liturgijski čin koji se može smatrati posvetom, blagoslovom ili sakramentom. 

Danas je riječ ordinatio [ređenje] pridržana sakramentalnom činu koji uključuje u red biskupa, prezbitera i đakona, i koji je više nego jednostavni izbor, imenovanje, delegacija ili postavljanje sa strane zajednice, jer podjeljuje dar Duha Svetoga koji omogućava vršenje “svete vlasti” (sacra potestas), a ta vlast može dolaziti samo od Krista, preko njegove Crkve. Ređenje se zove i consecratio jer se radi o određenom odvajanju i uvođenju u službu (investitura) sa strane samoga Krista, za njegovu Crkvu. (KKC, 1538)

Biskupovo polaganje ruku, zajedno s posvetnom molitvom, vidljivi je znak toga posvećenja. 

Čitava je Crkva svećenički narod. Po krstu svi vjernici sudjeluju u Kristovu svećeništvu. To se udioništvo naziva “kraljevskim svećeništvom”. Na njegovu temelju i njemu na službu postoji drugo sudjelovanje u Kristovu poslanju, ministerijalno svećeništvo, podijeljeno sakramentom reda; zadaća mu je služiti zajednici u ime i u osobi Krista Glave.  (KKC 1591) 

Ministerijalno svećeništvo bitno se razlikuje od općeg svećeništva vjernika jer ono podjeljuje svetu vlast na službu vjernicima. Zaređeni službenici vrše svoju službu u narodu Božjem kroz naučavanje (munus docendi), bogoštovlje (munus liturgicum) i pastoralno upravljanje (munus regendi). (KKC 1592) 

Holy Orders is the sacrament through which the mission entrusted by Christ to his apostles continues to be exercised in the Church until the end of time: thus it is the sacrament of apostolic ministry. It includes three degrees: episcopate, presbyterate, and diaconate

Like Marriage, the Sacrament of Orders is sometimes called a “Sacrament of Commitment.”

A Sacrament is a visible sign of God’s presence, God’s activity in our lives, in the Church and in our world. But it goes beyond that! Sacraments not only show us what God is like and what God dreams for us; Sacraments also make that happen!

In today’s Church, there are actually three degrees of “orders.” These are:

  • Diaconate (the Order of Deacons). Deacons may be either Permanent (ordained to service as a deacon for life) or Transitional (ordained to service as a deacon as a step on the path to priesthood).
  • Presebyterate (the Order of Priests)
  • Episcopate (the Order of Bishops)

Ordination, or the reception of orders, is a religious and liturgical act that can be thought of as a consecration, a blessing or a sacrament.

Today the word “ordination” is reserved for the sacramental act which integrates a man into the order of bishops, presbyters, or deacons, and goes beyond a simple election, designation, delegation, or institution by the community, for it confers a gift of the Holy Spirit that permits the exercise of a “sacred power” (sacra potestas) which can come only from Christ himself through his Church. (CCC, #1538)

Ordination involves the laying on of hands by the bishop, along with a prayer of consecration. These constitute the visible signs of ordination.

The whole Church is a priestly people. Through Baptism all the faithful share in the priesthood of Christ. This participation is called the “common priesthood of the faithful.” Based on this common priesthood and ordered to its service, there exists another participation in the mission of Christ: the ministry conferred by the sacrament of Holy Orders, where the task is to serve in the name and in the person of Christ the Head in the midst of the community. (CCC, #1591)

The ministerial priesthood differs in essence from the common priesthood of the faithful because it confers a sacred power for the service of the faithful. The ordained ministers exercise their service for the People of God by teaching (munus docendi), divine worship (munus liturgicum) and pastoral governance (munus regendi). (CCC, #1592)