Kršćanske Žene

twistcroatian (3)

fra Stipica i Oliver – kako da te ne volim moj Isuse

2-7Hrvatska Katolička Žena

Glas Koncila

Hrvatska Misija Beč

Liberalizacijom

Žene u Katoličkoj crkvi

Kada će žene moći biti svećenice?

HRVATSKE KATOLIČKE SESTRE ODRŽALE KONGRES “ŽIVOT U KRILU ZDRAVE OBITEL

 

himna


mother theresaMajka Tereza – jedna od najslavljenijih žena katoličke crkve

Mnogi su je smatrali živom sveticom, a svakako je bila posebna žena, koja je svoj život posvetila svima onima koji si nisu mogli sami pomoći. Bila je misionarka u potrazi za što boljim pružanjem pomoći nemoćnima. Preko 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima.

 

Majka Terezija rodila se na današnji dan, 26. kolovoza 1910. godine se kao Agnes Gonxha Bojaxhiu u Skoplju u albanskoj katoličkoj obitelji vrlo pobožnih roditelja.

Postavši misionarka u Indiji, odlučila je svoj život posvetiti najsiromašnijima i gubavcima živeći među njima. Godine 1950. utemeljila je kongregaciju Misionarki ljubavi i otvorila više domova u Indiji.Dobitnica je Nobelove nagrade za mir 1979. godine, a u listopadu 2003. pred mnoštvom vjernika na Trgu svetog Petra u Vatikanu Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom.

Iako je rođena na današnji dan, osobno je smatrala 27. kolovoz svojim rođendanom, jer je na taj dan krštena. Išla je u osnovnu školu gdje se predavalo na albanskom jeziku, a nakon toga pohađala je gimnaziju gdje se podučavalo na srpskom jeziku.

Možemo reći kako je odmalena vjerovala u Boga, a prije svega još od malih nogu slušala je priče o misionarima koje su je oduševile. Kada joj bilo devet godina poginuo je njezin otac Nikollë, građevinski poduzetnik, i o njoj skrbi majka Drana.

Od malih nogu Agnes Gonxha redovito odlazi u crkvu i pjeva u crkvenom zboru, a kada joj je bilo 12 godina poželjela je postati časnom sestrom. Jedno vrijeme školovala se i u Zagrebu. Kada je napunila 18 godina molila je da je prime u loretinski red. Njezina je želja uslišena i uskoro je pozvana da pristupi u sjedište reda koja je bilo u mjestu Rathfarnham (Irska) nedaleko Dublina.

Tako se odlučila na putovanje iz Skopja preko Zagreba do Irske gdje je krenula u samostan časnih sestara kako bi naučila engleski jezik da bi mogla podučavati djecu u Indiji. U Indiju je stigla 1929. godine gdje je položila svoje prve redovničke zavjete, da bi vrlo brzo počela podučavati u školi, a nakon toga posvetila se isključivo siromašnima. Nakon dva mjeseca provedenih u Irskoj priključuje se loretinskom redu u indijskoj pokrajini Bengal, točnije u njezinu najvećem gradu Calcutti. U Calcutti će 17 godina raditi u školi Svete Marije, a potom će postati ravnateljica iste. Godine 1930. uzima ime Tereza, u čast španjolske svetice Tereze Avilske.

Nakon što je podučavala niz godina , 1946. primila je “poziv nad pozivima”, kako ga je sama nazvala, napustila školu i počela djelovanje među siromašnima, bolesnima, umirućima. Dvije godine kasnije napušta svoj red uz dopuštenje crkvenih vlasti, a uz to dopušteno joj zadržati status časne sestre.

Počela je misionarski rad 1948. godine, zamijenivši svoju tradicionalnu redovničku haljinu s jednostavnim bijelim pamučnim sarijem ukrašenim plavim obrubom. Dobila je indijsko državljanstvo i otputovala izvan Calcutte u predgrađe i brinule za ljude u potrebi. A 1950. godine osnovala je družbu Sestara misionarka ljubavi koje djeluju među siromašnima, bolesnima, umirućima.

Redovnička zajednica počela je rad s 13 redovnica u Calcutti, a danas broji 5 000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta. Brinu se za izbjeglice, slijepe, oboljele od side, invalide, alkoholičare, siromašne, beskućnike, ali i žrtve poplava, epidemija i gladi. Članice ovog reda morale su se obvezati na nestupanje u brak, siromaštvo i pokornost. Iste godine, 7. listopada, red priznaje i pod svoje okrilje uzima Rimokatolička crkva. Oformljen je i muški ogranak reda (1963.) – Braća misionara ljubavi. U Hrvatsku, točnije Zagreb, Misionarke ljubavi stigle su 1979., a 1980. godine svoju su kuću otvorile i u komunističkom Istočnom Berlinu. Uspjele su utemeljiti i 15 misijskih kuća u tadašnjem Sovjetskom Savezu.

U Calcutti je otvorila i prvi Dom za umiruće 1952. Uz pomoć indijskih dužnosnika napušteni hinduistički hram, pretvoren je u besplatni hospicij za siromašne. Ona ga je nazvala ”Dom čista srca”. U tom hospiciju bili su neizlječivi bolesnici, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici.

Prije smrti prema ritualima njihove vjere, muslimanima su se čitali odlomci Kur’ana, hindusi su dobivali svetu vodu iz Gangesa, a katolici sakrament bolesničkog pomazanja.

Uskoro je Majka Terezija otvorila dom ”Grad mira” za oboljele od gube. Misionarke ljubavi uspostavile su niz domova u Calcutti, gdje su dijelile lijekove, zavoje i hranu. Godine 1955., otvoren je dom “Dječji dom Bezgrješnog Srca”, kao utočište za siročad i mlade beskućnike.

imageOtvorili su se domovi i izvan Calcutti u drugim indijskom gradovima. Prva kuća izvan Indije otvorena je u Venezueli 1965. godine s pet redovnica.

Slijedile su kuće u Rimu, Tanzaniji i Austriji 1968. godine, a tijekom 1970.-ih i u desecima drugih država u Aziji, Africi, Europi i SAD-u. U Zagrebu djeluju od 1979. godine.

Međutim ovdje nije kraj njenom humanitarnom radu. Majka Tereza je djelovala i ostavila svoj trag po čitavom svijetu. 1982., u jeku opsade Bayrūta, sudjelovala je u spašavanju 37 djece zarobljene u bolnici na prvoj crti bojišta. Dogovoren je privremeni prekid vatre između izraelske vojske i palestinskih gerilaca.U pratnji djelatnika Crvenog križa, putovala je kroz ratnu zonu u devastiranu bolnicu, kako bi se odveli na sigurno pacijente. Nakon što su se dogodile promjene u Istočnoj Europi krajem 1980.-ih, pokrenula je niz projekata, što prije nije bilo moguće, jer vlasti nisu dopuštale. Imala je čvrsti stav protiv pobačaja i razvoda, zbog čega su je kritizirali. Putovala je u posjet i pomoć gladnima u Etiopiji, žrtava zračenja u Černobilu (Чорнобиль)  te žrtvama potresa u Armeniji.Godine 1991., Majka Terezija došla je u Tiranu i uspostavila novu kuću svoje redovničke zajednice. To je bio susret s njenim sunarodnjacima.

Do 1996. godine, bila je u 517 radnih misija u više od 100 država.

Za sve što je činila uručene su joj brojne nagrade. Tako joj je u travnju 1962. vlada Indije uručila nagradu Padmashri Medal. Papa Pavao IV 6. siječnja 1971. uručio joj je nagradu za mir Ivan XXIII. Godinu dana kasnije (1972.) u studenome indijska vlada uručuje joj nagradu Jawaharlal Nehru za međunarodno razumijevanje.

Za posvećenost siromašnima 10. prosinca 1979. u Oslu primila je Nobelovu nagradu za mir. Godinu dana kasnije dodijeljena joj je nagrada Templeton za širenje vjere. Iste godine dobila je najviše indijsko civilno priznanje “Bharat ratna”.

Skupština grada Zagreba proglasila je Majku Terezu počasnim građaninom grada Zagreba 19. srpnja 1990. Iste godine hrvatske vlasti uručile su joj hrvatsku diplomatsku putovnicu.

Ovo su samo neke od brojnih nagrada i priznanja koje je Majka Tereza primila za života.

Posebno se ističe njen govor na zasjedanju Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 1985., gdje je Perez de Cuellar predstavio je Majku Tereziju ovim riječima: “Predstavljam vam najmoćniju ženu na svijetu. Ona uistinu predstavlja Ujedinjene narode jer je u njezinom srcu trpljenje tolikih ljudi”. Majka Terezija slušala je te riječi u tišini a onda podigla ruku i pokazala u njoj krunicu koju je uvijek nosila sa sobom i rekla: “Ja sam samo siromašna žena koja moli. Moleći, Gospodin mi stavlja u srce ljubav kako bih mogla ljubiti siromašne”. Potom, kao što je često činila, upravila je svoj pogled prema nazočnim predstavnicima naroda i rekla odlučnim glasom: “Molite i vi i vaše će se srce ispuniti ljubavlju kako biste mogli ljubiti siromašne oko vas”. To je Majka Terezija, to je svjedočanstvo koje nam je Majka Terezija ostavila.

Umrla je 5. rujna 1997. u Calcutti u 21:30 h. Njezino je tijelo preneseno u crkvu sv. Tome pokraj samostana Loreto (prvi samostan u koji je stigla po dolasku u Indiju). Stotine tisuća ljudi različitih vjera iz Indije i svijeta došlo je posljednji puta oprostiti se od Majke Tereze. Sahrana je upriličena 13. rujna kada je njezino tijelo u procesiji nošeno ulicama Calcutte. Njezin je grob uskoro je postao mjesto hodočašća gdje se ljudi različitih vjera dolaze moliti.

Premda je prema propisima Rimokatoličke crkve potrebno čekati barem pet godina od nečije smrti kako bi započeo postupak za proglašenjem istog svetim u slučaju Majke Tereze proces je započeo već nakon dvije godine. Među čudima potrebnim za kanonizaciju priznato je izlječenje jedne Indijke koja se molila Majci Terezi i tako se oporavila od tumora na želucu. Šest godina nakon njezine smrti (19. listopada 2003.) papa Ivan Pavao II proglasio je Majku Terezu blaženom na prepunom Trgu sv. Petra u Vatikanu. Proces beatifikacije Majke Tereze najkraći je u povijest (četiri godine), a ubrzan je na inzistiranje pape Ivana Pavla II. U trenutku početka ceremonije beatifikacije u Rimu albanski i inozemni alpinisti postavili su na vrh albanske planine Korab statuu Majke Tereze.

Ostavština Majke Tereze

Od njezine smrti Misionarke ljubavi bilježe nagli porast zvanja i kuća diljem svijeta. U međuvremenu u Calcutti ne jenjava priliv hodočasnika na grob Majke Terezije: njezina baština nastavlja privlačiti vjernike i ostalih religija, dragovoljce iz cijeloga svijeta i nova zvanja Misionarki ljubavi. Njezin lik, kojeg cijene i poštuju i predstavnici ostalih religija, predstavlja sredstvo ujedinjenja u razdoblju napetosti između kršćana i hinduističkih fundamentalista.

Često je grob Majke Terezije mjesto na kojem se predstavnici različitih religija okupljaju na zajedničku molitvu: bez ikakve prethodne organizacije članovi različitih religija se susreću i počinju zajednički moliti.

Govorila je: “Radost je molitva, radost je snaga, radost je ljubav, radost je mreža ljubavi kojom možete doći do duša. Bog ljubi onoga tko radosno daruje. Više daje koji s radošću daje. Najbolji način da očitujemo svoju zahvalnost Bogu i ljudima jest radosno prihvaćanje svih stvari. Smisao ljudskog života je u davanju.”

Davanjem utjelovljujemo temeljnu ljudsku vrijednost-ljubav. Majka Terezija svojim postupcima definirala je pojam ljubavi. Prepoznavši ljude u nevolji, u njenoj duši, kako sama kaže, javila se silna želja, ne da tuguje nad njihovom sudbinom, ne da ih sažalijeva, već da im , bez obzira na opasnosti po vlastiti život, pomaže. U njenoj duši razbuktala se vatra ljubavi koja se, srećom, prenijela na druge i tako postala prepoznatljivom u cijelom svijetu.

Viđenje Majke Tereze u javnosti ohrabrilo je brojne humanitarne inicijative koje su zapravo pomogle ljudima čiji životi su bili uništeni siromaštvom. Vrlo je vjerojatno da je priča o njoj inspirirala brojne humanitarce… No, Majka Tereza je imala i svoje oštre kritičare koji su je optuživali za mnogošto.

Od toga da je uzimala novac od osoba koje su suđene zbog kriminalnih radnji (Charles Keating); da su se računala i odjeća poklonjena njezinu redu preprodavala, te da je položila vijenac na grob komunističkog diktatora Envera Hoxha. Zamjeran joj je  odnos prema pobačaju koji nipošto nije dopuštala te odnos prema oboljelima od AIDS-a.

Međutim, bez obzira na sve mnogi trgovi i ulice danas nose njezino ime, a njezino djelo nastavilo je živjeti na svim kontinentima po rukama mnogobrojnih Misionara i Misionarki ljubavi.

 

Majka Tereza: “Gdje je ljubav, ondje je i Bog”

Gdje je ljubav, ondje je i Bog” – naslov je knjige u kojoj su skupljene misli i rije?i Majke Tereze, a upravo ju je izdao Verbum iz Splita. ?itaju?i tu knjigu ja sam se neo?ekivano sjetio Christophera Hitchensa koji ju je još za života žestoko napadao. Smatrao ju je priprostom osobom ?iji je rad beskoristan za društvo i protivio se tome da joj se dodijeli Nobelova nagrada. “Svijetu nije donijela ništa dobra – zbog njezina rada više je ljudi siromašno, bijedno, u neznanju i bolesti” – govorio je Hitchens.

 

Hitchens je tu ciljao na dvije stvari. Prva je da je glavni izvor siromaštva mnoštvo djece i brzi prirast stanovništva koje pojede sav rast BDP-a. Hitchens se zalagao za kontracepciju i abortus, a Majka Tereza je, recimo, smatrala da se “posebna mo? ljubavi svojstvena ženi najjasnije vidi kada postane majka.” Osim što je poticala maj?instvo, protivila se i poba?aju, pa je tako na molitvenom doru?ku u Washingtonu 1994. rekla: “Molim vas da ne ubijete dijete. Ja ga želim. Dajte dijete meni”.
image
Drugi je glavni prigovor Hitchensa bio (i jest) da Majka Tereza nije nikakav dobrotvor nego misionarka koja dobiveni novac koristi za širenje krš?anstva. To je uvelike to?no. Ono po ?emu je ona najpoznatija, njezine ku?e umiru?ih, nisu tipi?ni dobrotvorni rad. Kada je dovla?ila s ulica Kalkute umiru?e, prala ih, hranila i držala za ruku, ulagala je vrijeme i novac u nešto beskorisno – u zadnje sate života bezimenog besku?nika. Hitchens bi taj novac radije uložio u škole i bolnice za žive, da se otvore neke nove perspektive.

No za Majku Terezu oni zadnji sati života bili su dragocjeniji od svih godina koje netko može proživjeti. To su zadnji sati kada netko može osjetiti milosrdnu ljubav i saznati da ga Bog voli. Majku Terezu je više od tijela zanimala duša samrtnika: možda je, dakle, istina što kaže Hitchens, da nije smanjila siromaštvo, bijedu, neznanje i bolest na Zemlji, ali možda je isto tako istina da je uve?ala radost u Nebu.

I za kraj, evo njezina gesla koje je dijelila ispisano na karticama svima koje bi upoznala: plod tišine je molitva, plod molitve vjera, plod vjere ljubav, plod ljubavi služenje, plod služenja mir.

 

dbk-moje slike

Comments are closed.