Križni put i Uskrs

 Stations of  The Cross (click)

CHRIST-2013-2-1024x512-600x320

 

 

EASTER

twistcroatian (3)

KRIŽNI PUT

 

krizniput_001

Prva postaja – Isusa osuđuju na smrt

 

krizniput_002

Druga postaja – Isus prima na se križ

 

krizniput_003

Treća postaja – Isus pada prvi put pod križem

 

krizniput_004

Četvrta postaja – Isus susreće svoju majku

 

krizniput_005

Peta postaja – Simon Cirenac pomaže Isusu nositi križ

 

krizniput_006

Šesta postaja – Veronika pruža Isusu rubac

 

krizniput_007

Sedma postaja – Isus pada drugi put pod križem

 

krizniput_008

Osma postaja – Isus tješi jeruzalemske žene

 

krizniput_009

Deveta postaja – Isus pada treći put pod križem

 

krizniput_010

Deseta postaja – Isusa svlače

 

krizniput_011

Jedanaesta postaja – Isusa pribijaju na križ

 

krizniput_012

Dvanaesta postaja – Isus umire na križu

 

krizniput_013

Trinaesta postaja – Isusa skidaju s križa

 

krizniput_014

Venerio Trevisan, Križni put, Četrnaesta postaja – Isusa polažu u grob
.

CHRIST-2013-2-1024x512-600x320

 

Ascension-of-Jesus

USKRS

 Uskrs je nastao od riječi uskrsnuti koja vuče korijene iz staroslavenskog u kojem je glagol *krьsnǫti značio rasti i razvijati se. Prefiksacijom uz-dobiven je praoblik od kojeg se razvio današnji hrvatski glagol.

Drugi naziv, Pasha, češći je u drugim povijesnim konotacijama. Hebrejska riječ pasah značila je prolaz (prolaz Židova kroz pustinju nakon 40 godina) preuzeta je

kusnja02

Naziv Vazam osim Uskrsa obuhvaća cijelo sveto trodnevlje - Veliki petak, Veliku subotu i Uskrs, ali često se sinegdohizira samo na nedjelju – Uskrs. Neki (Petar Skok) povezuju ga s riječjuuzeti (stsl. vъzęti < uz + imati), odnosno razdobolje suprotno Mesopustu kad se opet počinje uzimati meso. Drugi ga pak povezuju tako da su Ćiril i Metod slavenizirali grčku riječ Pasha (p > v, ozvučivanje s > z) te je tako dobivena riječ Vazam.u grč. Πάσχα.

Germanski nazivi - engl. Easter i njem. Ostern vuku etimologiju od imena saksonske božice Eostre koja je bila slavljena za vrijeme proljetnog ekvinocija.

Ikona uskrsnuća Isusa Krista iz ruskepravoslavne crkve16. stoljeće

Evanđelje

Po suboti, u osvit prvog dana sedmice, dođe Marija Magdalena i ona druga Marija pogledati grob. I gle, nastade žestok potres, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi i odvali kamen i sjede na njega. Lice mu bijaše kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Od straha pred njim zadrhtaše stražari i postadoše kao mrtvi. Kada dakle žene pogledaše, opaziše da je kamen od groba odvaljen; a bijaše vrlo velik.

Zatim anđeo reče ženama: “Znam, vi tražite Isusa Nazarećanina raspetoga. Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu kako reče! Dođite i vidite mjesto gdje je ležao. Sjetite se samo što vam je navijestio dok je još bio u Galileji, kad je govorio: Sin čovječji treba da bude predan u ruke grešnicima, da bude raspet i da treći dan uskrsne. Potecite žurno i javite njegovim učenicima, i Petru, da je ustao od mrtvih. I gle, on pred vama ide u Galileju, ondje ćete ga vidjeti, kako vam reče. Eto, rekoh vam.”ja

A one se žene sjetiše riječi Isusovih, brzo otiđoše s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše da obavijeste njegove učenike. I gle, Isus im iziđe ususret govoreći “Zdravo!” One poletješe k njemu, obujmiše mu noge i ničice mu se pokloniše. Tada im Isus reče: “Ne bojte se! Idite i javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!”

 

 

 

easter-lily-cross 

USKRS U HRVATA  click

 

 

 

 

Molitva (click)

Ascension

  •  Molitva:

Primi me ovoga puta, Gospode, primi.
Ne odbaci me molim Te.
Dokradi se u moje srce i ostani.
Ne želim ponoviti one dane praznine bez Tebe,
neka se završe u prašini.
Neka se život moj sada otvori svjetlu,

zauvijek budan i oprezan.
Ne znam što me to zatvara i koja me obećanja
primame da se smucam uokolo, tamo amo,
putovima, preko livada.
Prinesi sada svoje lice sasvim blizu mome srcu
i predaj mi poruku svoju.
Mnogi grijesi, mnoge izdaje još potajice
vrebaju u mome srcu.
Ali ne odbaci me zbog toga nikad više.
Gospode očisti ih svojom vatrom.

(Rabindranath Tagore)

 

.

 1. OSUDA

Isuse, osuđen si apsolutno nevin. Kad osudim ili sam na pragu vrata da
pristupim dvorani gdje se formira povorka gorljivih sudaca za pravdu po
mjeri vlastite uskoće, nezadovoljstva i povrijeđenosti, daj mi vidjeti
u liku stvorenja Tvoje nevino lice, a osjetiti u srcu vlastitu
nedoraslost i grešnost. Prvi put sada postajem i uvijek iznova tvoj mi
stav ovdje govori – kako je veliko ostati miran, očima opraštati, srcem
u tome prihvaćati, rukama ne doticati, a nogama čvrsto stajati i
slušati osudu koja govori o svemu što nisam. Jesi li se ovdje ipak
nadao da će se nešto preko noći promijeniti? Poslanje ti je bilo jasno,
ljubio si do kraja, a s ljudske strane što si mogao očekivati: oči pune
mržnje i dvoličnost?! Daj mi učiti od tvoje ostavljenosti, da se nije
oslanjati na ljude. I još nešto, kad se budemo gledali ne daj da me
vlastito nepraštanje i svetost Tvoga pogleda zaslijepi. Zapostavljanje
svih Tvojih moći nek mi dokaže da moja snaga ovisi samo o Tebi i da će doći dani kada ću biti bespomoćna, ali od tebe nikad napuštena.
 2. Križ

Kad horizonta nema, a vrat je sagnut k zemlji, ostaje samo vertikala
duha dok tjeskoba viče iznutra i širi ruke da zagrle patnju – tu ponudu
za preobrazbu života. Budući da je horizontala tu još bi htjela u te
svoje smucave korake ugraditi dodir što ga nudiš odozgor. I dok pada to
blago vertikale, što mi preostaje nego hvatati ga da bar nešto ne
propadne. Premda ne znam put toga križa sastavljenog od moje
zemaljštine i Tvoje svevidnosti, u grču pristajem, jer još ne upoznah
radosno razapinjanje. I još onaj strah u pitanju: “Hoće li mi
pristajati križ?” samo je prolazan, jer već samo ugledan križ ne
dopušta ništa drugo, nego udomljenje, pa makar ono moralo biti u
pokretima otpornih ruku i usiljena lica. A vjerodostojnost prihvata – o
njoj znamo samo ti i ja! Ja koja dvoumim nad podrijetlom križa i gledam
mu večma izvorište u bijesu glinenih posuda koje premda ostarjele od
sumornosti podruma zadržaše još jednu sposobnost: širiti uokolo svijest
o isključivom postojanju horizontalnih greda koje nisu odljepljive od
smračenog uma čovjeka bez vjere – da je križ nosivi teret, doduše
trajno prisutan na leđima i u srcu. Sve ono što me dijeli od Tebe, a
žudi za otkupljenjem, dopusti mi prihvatiti kao križ kojeg valja nositi
iako je potpuno nerazumljiv. Molim Te, neka samo ruke budu dovoljno
raširene, a srce spremno na samo jednu mogućnost – sve izgubiti.
3. Neophodan je prvi pad

Jedino s onim što postaje dio osobnosti pada se zajedno. Pa zašto si na
početku pao Isuse? Za umornost još nije vrijeme, težina je odmjerena
voljom Očevom, slobodan si i pun ljubavi u kojoj si i prihvatio to drvo
naše nevjere. Ovaj put kojeg gazim s tobom želi mi otvoriti oči za
bitnosti srca, stoga mi ovo stajanje, dok se dižeš, poručuje da hoditi
tvojim putem znaci odmjeravati autentičnost u padu i to odmah nakon
preuzetnosti sa željom u mislima da sam spremna nositi križ do kraja
vlastitim silama. Ta oholost i samodostatnost ljudskog u meni bila je
dovoljna da te sruši na koljena. Oslobodi me gluhoće i tuposti onih
trenutaka koji kao posljedice opterećuju dušu nakon svojeglavog hoda
bez svijesti u tvoju nazočnost. Po ovom padu oslobodi me od
preuzetnosti, spremi moje srce za Tvoje naume, jer cesto padam zbog
uskoče moga životnog programa, skučenosti, straha pred ljudima, a i
Tobom, da ćeš previše tražiti u tom prvom padu. Po njemu me pozivaš da
ti se približim bivajući sve svjesnija Tvoje nazočnosti. Da pod lupom
vječnosti promatram događaje svoga života i života mojih bližnjih,
kojih je jedini put podizanja ljubav i da nikad ne budem uzrokom
nevjere u Providnost, Tebe, tako dalekog Boga koji si mi po ljubavi
Sina bliz, molim.
4. Susret

Što ti je Isuse obuzimalo misli kada si na putu umiranja sreo oči pune
ljubavi? Ona koja Te je prihvatila mišlju i životom, sada stoji pred
tobom i u šutnji prepoznaje “Tvoj čas”. Nakon prvog pada i poništenja,
Bog šalje ususret najintimnije biće da i ono sudjeluje na Putu. Poslije
onog prvotnog neraspoloženja zbog neuspjeha, evo prilike za još jedno
čišćenje – priuštiti voljenom biću gledanje vlastitog životnog
promašaja. Ovaj me susret uči gledati u oči najmilijem biću onda kada
je anulirana svaka vrijednost moga života, posla i postojanja ili kad
su drugi uspjeli u meni probuditi pristajanje uz ljudski sud
nevrijednosti. Uči me Gospodine vjerovati u ljubav bližnjega premda sa
svog dlana nemam što dati doli suzu od krivih nadanja, neodmjerenih
očekivanja i straha u nepostojanost ljubavi bez uzvrata. Dok križ
pronalazi sve udobnije mjesto na ramenu, nek me ovo stajanje uči
podizati oči i prepoznavati razumijevanje bez rijeci. Marijo uči me
prihvaćati ljude koji iznenade zaboravom i krutošću.
5. Nesustegnuta ruka

Taj Šimun je sasvim iznenada i na silu upao u procesiju do Lubanje,
uhvaćen k tome po povratku s uobičajenog posla, zato ne stojimo
veličajući njega. Težina križa koju je dobio na leda milosno je ozračje
Isusove blizine i ne može Šimun biti izgubljen, ta hodi za Isusom (Lk
23,26). Šimune nisi postavljao pitanja, premda je pomoć tek posljedica
neugodnog približavanja posrnulom Nositelju. Pomozi mi Isuse
obuhvatnije promatrati život u svagdanu, blagoslivljati one koji
naočigled guraju druge živote bliže križu, ta nisu ni svjesni kako po
patnjama drugih uprisutnjuju Tebe. A u nekom drugom položaju, pod
križem, uči me prihvaćati pomoć i od neznanca koji nesustegnute ruke ne
pita – “Dokle ovako?”.
 6. Doticaj

Tvoje Lice najautentičnije oslikava patnja. Na tom Licu smiješano je
sve, naše pljuvanje na Tvoju volju, odguravanje ljubavi, odbrojavanje
sekundi u predanju, učinci naše pravednosti, osude zbog položaja, strah
od odbačenosti, egoizam u povrijeđenosti, obeščašćenje svetoga; što se
slijeva u paletu kojom teče život jači od svega toga – krv Pravednika,
bespridržajno predanje, raspoloživost za sve da bi se toj zemljanoj
paleti pridružila svetost. I uvijek ćeš iznova slikati svoj lik na
platnu onoga tko je spreman doticati te milosrđem u bratu i vjerovati
da je u toj boli, krvi i iznakaženosti Bog na djelu. Pa kad me bude
opet svladavala patnja, tvoje Lice nek me pouči ne zaboravljati kroz
život ostavljati samo uspomenu na Tebe. Neka moja bol upotrijebi samo
one boje koje su nužne da bi drugi u stvorenju prepoznali Tebe, bez
primjesa. A ova žena, koja je u euforiji gomile imala platno poručuje
samo jedno – uvijek je pogodan trenutak za uprisutnjenje Krista patnika.
7. Iznenađujući pad

U misli da je križ baš dobro “sjeo” na leda, eto iznenađenja koje pod
nogu podloži kamen. Dno je tu. To je ono padanje kojem je uzrok
neobuzdanost, laksizam, nerazboritost, učestalost prilika, opetovanost
dužnosti i predanje bez ljubavi. Nakon pružene pomoći i donekle
vjerodostojne Tvoje slike u patnji opet se pada kada ovo potonje dobije
kruti okvir, nesklon korekturi. To je nedoraslost iznenađenju i ponovno
potonuće zbog uhodanosti i uvježbanosti, te nespremnosti za svakodnevno
uobličavanje križa. Ovo stajanje u kojem odjekuje: “Zar opet ja?” a od
ljudi:”Znali smo mi to!” praktični je ateizam na djelu, dok se drugi
put ne padne i ne sruši boga “iskrojena” našim metrom.
 8. Sažaljenje

A što drugo očekivati nakon što drugi put razočaraš okolinu u vlastitom
neuspjehu. Sažaljenje nije pomoć, nego pogled uperen u patnju bez
oslonca na vjeru, prašak smrti za radost, sputanost za daljnji hod, a
ne pomaže ni najmanje onom koji pati, još ga više okreće kaljuži,
podrezuje mu polet srca i onesposobljava ga za let vjere. Ipak ova
postaja ima u sebi neki polog iskustva koje oslobađa srce za mogućnost
skrivene patnje. Sada taj križ sve više pronalazi mjesto iznutra, a zar
se i može drugima učiniti razumljivim pojedinac koji za ludost križa
nema drugog razloga doli ljubav. Ta nitko ne može znati kakav je križ
bližnjega, ponekad ga je i moguće probati nositi no svakoga boli
njegovo rame. Ovdje je preokret, Patnik postaje Tješitelj.
9. Pad u očaju

Drugi su učinili svoje i ne mogu više pomoći, samo smo Bogu do kraja
razotkriti. Sada još preostaje ovo padanje u očaju i potpunoj
napuštenosti. Neosnovano je upirati pogled u ljude, jer ih treći put
razočaravaš, još je nerazboritije tražiti krivca vani, jer se tada
vraćaš na prvu postaju, nelogično je prigovarati Bogu, jer je Ljubav i
znači da nisi krenuo na drugu postaju; ne možemo sve znati i objasniti
kada u napadu nevjere padne život pod križem. Razlozi su iznutra samo
kao dokaz da je za podizanje tu jedna sasvim snažna Ruka kojoj je
jedini smisao postojanja privlaćenje sebi. Onda kad je sve rečeno i ne
nalazi odjeka vrijeme je radosti, jer sve je odstranjeno, ostaje samo
slabost, pala pod pritiskom očaja i Tvoja ruka.
 10. Nemoć

Ustajanje nakon trećeg pada dobar je povod ljudima da te prozovu
čudakom, a kao takav postaješ osoba trajnog razotkrivanja. I sve što
držimo svojim polako odmiče iz naših ruku. Mogla je ta haljina biti
tkana i cijeli život kad se u jednom trenutku postaje gol. Materijali
tih haljina toliko su jedinstveni da na koncu u teškoći prepoznaješ
razotkrivenog vlasnika. Sve što skriva bijedu, nezrelost, nedoraslost,
jednostavno surogati, koje stavljamo na mjesta umišljenih manjaka za
potpuno priljubljenje uz križ, su ometala. A ljudima je užitak gledati
razotkrivanje jer ga malo tko podnosi s Bogom u suglasju.
11. Rane

Možda nas na vlastitom putu još uvijek zavarava misao da će ova agonija
stati, zato i hodimo s rezervom. Svako stajalište je samo korak bliže
Bogu i ne može se križ nositi do beskraja, dolazi trenutak kada je
nužno postati jedno s križem da on pristane uz svaki dio tijela. Da
bude otisak onog što su ruke doticale i sebično zadržavale opirući se
pozdravu raširenih ruku i sjena putova kojima su noge gazile skrivajući
tragove. Rane pritom zadobivene, pozivi su na jačanje volje, misli i
osjećaja. Moje stranputice već su utopljene u ranama koje si nevin
zadobio i u ljubavi ih izdržao, jer po njima križ te je na ovoj postaji
ponio. Smiluj mi se onda kada se opirem sjedinjenju s križem u razumu,
srcu i djelovanju.
12. Umirati

Prepustiti se križu ove postaje znaci danomice umirati, ali u
Gospodnjoj blizini, da spasonosna snaga križa izazove u meni odgovor
predanja, u ljubavi, ma kakav bio Božji plan do dovršenja, osloboditi
se straha i prihvatiti nužnost tjelesne smrti. U samoprijegoru si
otkupio sve, izvršio Volju, proroštva i Pisma, te prignute glave predao
duh koji preobražava naš put k Tebi. Gospodine, predanim duhom na
kalvarijskoj žrtvi osnažuj me do dovršenja hodočašća i tada progovori
posljednju riječ nad mojim životom.
13. Tišina

Onog dana kad se svako biće odvoji od križa s kojim je sjedinjeno do
smrti, započinje beskrajna ljepota života za one koji su na njemu
nosili Tebe. I kada posljednji put dotaknem tijelo koje je premda manje
od križa nosilo život i ljubav u vidljivost, daj mi vjerovati da
dotičem novi početak. Ne moći izmijeniti riječ, doticati hladnoću, a
ipak iza sklopljenih očiju gledati i osluškivati predanje; ovdje smo
najmanji, predani u ruke bližnjih, apsolutno prepušteni, bez moći
prigovora i opovrgavanja, nekad tako u snazi, a sad potpuno onemoćali i
bez zahtijeva. Još jednom Marijo zagrli tijelo Sina, a po njemu obamrla
tijela izgubljenih sinova predanih beznađu. Na ovoj postaji Djevice,
uči me grliti Boga koji šuti, vidljivog Boga samo u bližnjima, grliti
ali ne zadržavati, voljeti slobodno beskrajnu tišinu i tako
osluškivanjem u srcu govoriti:”Vjerujem Ti Bože ljubavi koji si Sina
predao u naše grešne ruke!” Ovdje je nužno pustiti tijelo kojem je grob
uvijek spreman, makar ono potražilo posljednje prebivalište iznenada,
ta nama je uvijek iznenada!
14. Odložiti

Tu se odlaže teret kojeg nevjera potencira, a tek ono što može biti
zakopano može biti i preobraženo. Po Tvojoj milosti ono što umire
dobiva snagu punine života, a ja nisam uvijek spremna odložiti. Molim
te za snagu u čekanju kada je sve učinjeno i pokopano, ta ovo je još
jedno počivanje na posljednjem stajalištu do Tebe.
Tu me čekaš Ti da pružiš ruku kao poziv na hod bez stajanja.
Molitva: 

Trajno ćemo hoditi s Tobom ako ostanemo mirni kada svi izgube glavu,
sačuvamo povjerenje kad svi sumnjaju, a pritom se ne umorimo čekajući,
ako znamo prihvatiti pobjedu i poraz, sakupiti sva svoja dobra i
staviti ih na kocku, izgubiti i početi ponovno ispočetka, ako mirno
pokupimo ostatke razbijenog cilja i ustrajemo kada sve zastane.

Hvala Gospodine što ne prestaješ čekati!

s. Marijana Mohorić, SCJ

 

 


CHRIST-2013-2-1024x512-600x320

Easter[nb 1] (Old English ĒostreLatinPaschaGreek Πάσχα Paskha, the latter two derived from Hebrew: פֶּסַח‎ Pesaḥ[1]) is a Christian festival and holiday celebrating the resurrection of Jesus Christ on the third day after his crucifixion at Calvary as described in the New Testament.[2][3] Easter is the culmination of the Passion of Christ, preceded by Lent, a forty-day period of fasting, prayer, and penance.

The last week of Lent is called Holy Week, and it contains the days of the Easter Triduum, including Maundy Thursday (also known as Holy Thursday), commemorating the Last Supper and its preceding foot washing,[4][5] as well as Good Friday, commemorating the crucifixion and death of Jesus.[6] Easter is followed by a fifty-day period called Eastertide, or the Easter Season, ending with Pentecost Sunday.

Easter is a moveable feast, meaning it is not fixed in relation to the civil calendar. The First Council of Nicaea (325) established the date of Easter as the first Sunday after the full moon (the Paschal Full Moon) following the March equinox.[7] Ecclesiastically, the equinox is reckoned to be on 21 March (although the astronomical equinox occurs on 20 March in most years), and the “Full Moon” is not necessarily on the astronomically correct date. The date of Easter therefore varies between 22 March and 25 April. Eastern Christianity bases its calculations on the Julian calendar, whose 21 March corresponds, during the 21st century, to 3 April in the Gregorian calendar, and in which therefore the celebration of Easter varies between 4 April and 8 May.

Easter is linked to the Jewish Passover by much of its symbolism, as well as by its position in the calendar. In many languages, the words for “Easter” and “Passover” are identical or very similar.[8] Easter customs vary across the Christian world, and include sunrise services, exclaiming the Paschal greetingclipping the church[9] and decorating Easter eggs, a symbol of the empty tomb.[10][11][12] Additional customs that have become associated with Easter and are observed by both Christians and some non-Christians include egg hunting, the Easter Bunny, and Easter parades.[13][14][15][16]

USKRS U HRVATA

USKRSNI OBIČAJI U HRVATSKOJ

Na početku bijaše pisanica
- Pisanica je poklon, često je dariva momak djevojci,pa se na njoj pronađu i poruke poput Ovo se jaje za poljubac daje – kaže prof. Josip Barlek.

Vjernici, ili oni koji tek drže do običaja, uzet će i ove godine u ruke vrećice s bojama i baciti se na posao bojanja jaja – na radost najmlađih ukućana, Uskrs će dočekati košarica puna crvenih, zelenih, plavih, žutih pisanica. Pisati je, zapravo, staroslavenska riječ koja znači i slikati, pa su pisanice – oslikana jaja. A kako su pisanice nekad izgledale, i kako ih danas još ukrašavaju u nekim selima u Podravini, Zagorju i Međimurju – objašnjava prof. Josip Barlek iz zagrebačkog Etnografskog muzeja.
Dok nije bilo umjetnih boja za jaja, na selu su ljudi koristili boje što su ih našli u prirodi. Najčešća je bila crvena, dobivena od korijena broča ili od cikle, ljuske luka, crvenog radiča. Crne su pisanice, poput onih iz Međimurja, bojili bobicama bazge, duda ili čađom, a od kore hrasta dobili bi lijepu crno-smeđu boju. Od korijena koprive, špinata ili poriluka može se dobiti zelena. No, već početkom prošlog stoljeća, za bojanje jaja koristile su se boje za tekstil te licitarske boje.
Suvremenim su domaćicama ove godine ponuđena na tržištu jaja u raznim bojama, a klince “varaju” popratnom reklamom Plava koka daje – plavo jaje… I tako nećete “gubiti vrijeme” na bojenje, Uskrs ćete dočekati bez zamrljanih ruku i obojenih “rajngli”, pa će ostati vremena za filozofiranje o tome jel’ prvo bila kokoš ili jaje…
Sudeći po vremenu otkad potječe pisanica, prvo je bilo – jaje. Glinena su jaja pronađena još u germanskim, avarskim, skandinavskim, praslavenskim grobovima, davno prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije kršćanstva. Slavljenje proljeća – jer to je zapravo značenje tog običaja – praznik je iz poganskog vremena.
Uskrs “oslobađa” čovjeka iz smrti, kao što jaje simbolizira rađanje, stvaranje živog iz neživog. Da bismo tu klicu života doista “preuzeli”, jaje valja – pojesti. A kako bismo cijele godine bili vitalni i zdravi, na Cvjetnu će nedjelju vjernici pohrliti u crkvu, da blagoslove grančice masline. U Istri će čak pojesti listić masline – da vitalnost “uđe” u tijelo.

U pojedinim krajevima Hrvatske postoji običaj umivanja na Veliku subotu: u lavor vode stave se ljubičice, grančice ili čak pohrli u običnu lokvicu vode u polju, da bi nam lice bilo svježe i lijepo.

No, vratimo se pisanici, tom središnjem simbolu Uskrsa. Nije, dakako, riječ o bojanom jaju, narod je umješnost slikanja pisanice pretvorio u pravu umjetnost. Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, šaraju se pisanice, a druga je tehnika struganje. Tako nastaju zadivljujući ornamenti, ukrasi, šare, cvjetići, simboli sunca, plodnosti, ljubavi.

Pisanica je dar, često je poklanja djevojka momku, pa nije čudno da su na pisanici nacrtani i dva goluba, naprimjer, i slični sentimentalni oblici. Također, česte su i poruke, u Međimurju, recimo, Ovo se jaje za poljubac daje, a u Podravini, u đurđevačkome kraju, na pisanici je ispisana cijela čestitka domaćinu za zdravlje, sreću, plodnu zemlju, bogat urod… Dakako, tu su i poruke religiozna sadržaja.
I dok bi se djevojka u Podravini podičila dobivenom pisanicom, stavivši je u prozor, da cijelo selo vidi, U Dubrovniku, recimo, buduća mlada imala bi puno više posla. Ona bi morala zaručniku darivati čak tucet jaja, a budućoj svekrvi ispeći pletenicu od tijesta.

Osim pisanica, uskrsne običaje prate i motivi zečića i pilića. Možemo ih, dakako, povezati s buđenjem prirode, pahuljasto žuto pile izravan je “nastavak” priče o jajetu, a zečić?

Zec je u hrvatskim uskrsnim običajima noviji motiv. “Preuzeli” smo ga iz nekih europskih zemalja, gdje je poznat kao pratilac staronjemačke boginje plodnosti.
Do Bijele nedjelje, nedjelje poslije Uskrsa, četrnaest je dana uskrsnih običaja. Post koji je trajao još od Pepelnice, kulminira ne Veliki petak i Subotu, da bi za Uskrs domaćice ponudile prepun stol na kojem će se, uz jaja, obavezno naći i šunka kao znak obilja i nagrada za posnu zimu. Pravi su ukras stola i uskrsna peciva, pletenice, kuglofi, pereci, kovrtanji, ftičice… U nekim će krajevima u Zagorje, sjeverozapadnoj Podravini i južnome Međimurju ukućani probdjeti noć prije Uskrsa, da bi u praskozorje zapalili veliki uskrsni krijes od borovine ili “piramidu” od cjepanica – dokle dopire sjaj vatre, bit će plodna zemlja!
Diana Kunčić-Bojić

 

Uskrsne pisanice

Uskrsne pisanice ili bojama ukrašena jaja izrazit su običaj vezan uz Uskrs. Riječ je o pred kršćanskom običaju šaranja jaja u vrijeme Uskrsa. Tako su jaja postala znak Isusova uskrsnuća, upravo po toj svojoj usmjerenosti novom i probuđenom životu.
Motivi na šaranim jajima su različiti i kreču se od likova do ornamentike, odnosno do jednobojnog bojenja. Pisanice omogućuju bogat zbroj običaja kao što su: darivanje jajima, tucanje obojenim i ne obojenim jajima i gađanje jaja novcem. U starom Zagrebu i njegovoj okolici tucanje jajima upozoravalo je na Uskrs kao prijelomnicu u vremenu pa su tim događajem označavali i vrijeme, bilježeći u dokumentima u 14. stoljeću da se nešto dogodilo “poslije tucanja jaja”, tj. poslije Uskrsa.
Umijeće šaranja uskrsnih pisanica u Hrvatske danas se oživljava kroz obiteljske tradicije prenošenjem na mlade generacije, u školama kroz likovne radionice a pisanice se izrađuju u malim radionicama i kao hrvatski suvenir.
Kako se ukrasavaju pisanice

Diljem Hrvatske se upotrebljavaju razlicite tehnike ukrasavanja pisanica. Uz vec spomenutu batik tehniku uz pomoc tekuceg voska, poznato je ukrasavanje pisanica svilom i koncem, koja se koristi u okolici Djakova. No, u Slavoniji je takodjer prisutna i batik tehnika koja upotrebljava mali lijevak za pisanje po pisanici.

Ukrasavanje pisanice tehnikom struganja primjenjuje se u okolici Sunje, dok je ukrasavanje pisanica slamom vezano uz Bunjevke. Ovdje svakako valja spomenuti i tehniku Dubrovackog primorja koja je slicna konavoskoj, no svoje je savrsenstvo oslikavanja dostigla uz pomoc pera. Uz precizno oslikane motive ova tehnika koristi i velike natpise poput natpisa, “Ovo jaje palo s neba, bas u ruke kome treba” ili “Ovo jaje od srca se daje”, te “Sretan Uskrs, duso draga” i slicnom

BLAGOSLOV JELA

Uskrsna jaja (pisanice), uskrsni krijes i blagoslov jela dio su narodnih običaja vezanih uz najznačajniji kršćanski blagdan. Blagoslov jela stara je crkvena i pučka tradicija našega naroda. Na Veliku subotu ili u rano jutro na sam Uskrs, prema crkvi, stoga, hita sva sila ljudi koji u svojim košarama nose jelo: jaja, kruh, pecivo, šunku, luk… Nose jelo na uskrsni blagoslov!
Kao i u svim drugim prilikama i tu ima pretjerivanja: jedni se trude pokazati sve što imaju pa jedva tegle košare, teže od njih samih… Drugi, pak, nose košarice u koje stane tek po jedna pisanica… Ipak, svima je stalo da za uskrsni doručak imaju blagoslovljeno jelo.

Uz blagoslovljeno jelo ljudi su u prošlosti vezivali brojne druge, ne baš vjerske, običaje i praznovjerja. Tako se govorilo da je grijeh čak i mirisanje blagoslovljena jela prije Uskrsa, a kamoli da ga se jede! U nekim se krajevima smatralo da takvo jelo ne smije okusiti tko nije bio na ispovijedi. U Istri ili na Braču, prije no što bi se zagrizlo u blagoslovljeno jelo, valjalo je prožvakati poneki maslinov list. U Kastavštini pak, prvo je trebalo kušati blagoslovljeni luk, a kod bunjevačkih Hrvata hren – kao podsjećanje na to da nema slasti bez muke i gorčine, ni spasa bez križa! Blagoslovljena jaja čak se nisu smjela jesti, već su se čuvala zbog svoje “ljekovite moći”.

ascension1

twistcroatian (3)

 

Comments are closed.